Održana konferencija “AKtualac 2.0: Prilagodba prostora na klimatske promjene”

Rješenja temeljena na prirodi (Nature based solutions) bila su glavna tema ovogodišnjeg, drugog po redu „AKtualca“ – konferencije u organizaciji UKAH-a, koja je pod nazivom „Prilagodba prostora na klimatske promjene“ održana 10. svibnja u Zagrebu.

Kao učinkovitiji i održiviji odgovor na prilagodbu klimatskim promjenama te  u svrhu očuvanja bioraznolikosti, ‘rješenja temeljena na prirodi’ smatraju se jednim od ključnih alata u prostornom planiranju i oblikovanju, posebice kada je posrijedi integracija elemenata prirodnosti u izgrađena urbana tkiva. Istovremeno, to je pojam oko kojeg postoje brojne nedoumice, nejasni okviri i slobodno tumačenje njegove pojavnosti. Upravo to je bio povod da stručnjaci iz različitih područja na AKtualcu daju svoja tumačenja NbS-ova i pregled vlastitih iskustava.

Temu NbS-a prezentacijama su otvorili Marijo Spajić, predsjednik UKAH-a te Domagoj Vranješ, direktor tvrtke Vitaprojekt. Marijo Spajić je pritom pojasnio zakonodavne okvire implementacije NbS-ova,  prezentirao dosadašnja ostvarenja u provedbi studija i strategija te naveo mogućnosti povlačenja sredstava iz različitih programa i poziva financiranja, dok je Domagoj Vranješ  prezentirao iskustva iz prakse te ukazao na potencijalne implikacije na razvoj prostora. Nakon prezentacija uslijedila je panel rasprava u kojoj su, uz Domagoja Vranješa, sudjelovali: Lucija Juko, predstavnica Fonda za zaštitu okoliša i ekološku održivost, Andreja Pavlović iz OIKON-a te Marin Duić s Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu, Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Na pitanje stava urbanista o ugrađivanju NbS-ova i zelene infrastrukture u prostorno planiranje, Marin Duić odgovorio je da je kada govorimo o urbanizmu sadašnjosti i budućnosti ponekad korisno vratiti se urbanizmu prošlosti. Kod prostornih planova Grada Zagreba neposredno nakon Drugog svjetskog rata, npr. Antolićevog regulatornog plana pa sve do GUP-a iz 1971. godine, vidljivo je da je vizija prostornog razvoja grada bili izrazito jasna, a u nju je bila ugrađena i vizija zelene infrastrukture. Primjerice u GUP-u iz 1971. vidljive su na istoku i zapadu grada jasne zelene transverzale sjever-jug, na istoku od Dotrščine, preko Maksimira, Borongaja, Savice do Save, a na zapadu od Grmoščice do Jaruna.

• To su neke teme koje se tada nisu nazivale zelenom infrastrukturom niti NbS rješenjima, međutim zbog jasno izražene interdisciplinarnosti, koja je danas isključivo formalna, a zapravo u stvarnosti izostaje, prostor grada tada je promišljan cjelovito. Ako pogledamo planove iz sedamdesetih, vidimo da oni na razini grada jasno definiraju koridore, područja, namjene, zone itd. Grad je nakon toga bio premrežen lokalnim planovima koji su detaljnije promišljali provedbu, odnosno imali su temeljitiji uvid u pravo stanje lokalnog prostora. Danas također izostaje razlikovanje dvije razine planiranja, ne bavimo se manjim mjerilom. Osim razina urbanog planiranja, problem je i izostanak urbane komasacije, čime je onemogućeno okrupnjivanje nečega što je fragmentirano kroz postojeću preraspodjelu zemljišta. Bilo bi općenito, ali i za ZI, povoljno da se zakonodavni okvir promijeni. Naše struke u smislu prostornog planiranja razmišljaju slično ili isto. Mogući međukorak prema boljoj integraciji zelene infrastrukture u postojeći zakonodavni okvir jest da se primjerice u GUP-u razlože različiti tipovi zelenih površina, što bi bio novi korak za cjelovitije promišljanje grada. Međutim, bez jasnih razina strateških i provedbenih planova te mehanizama poput urbane komasacije, cjelovito promišljanje danas fragmentiranog prostora nije moguće – smatra Marin Duić.

Domagoj Vranješ, na pitanje imamo li jasne pravne okvire za zelenu infrastrukturu i NbS-ove ili vodimo kontinuirano iste bitke, odgovara da ne vidi neki veći napredak.

• Okviri za provedbu i implementaciju ne postoje. Mogli bi se ti okviri nametnuti kroz prostorne planove kao podzakonske akte. Moram istaknuti da je implementacija kroz Strategiju zelene urbane obnove i ulazak tih prijedloga u provedbene mjere prostornih planova za sada jedino rješenje kako se potiču JLS-ove da krenu s propisivanjem projektnih zadataka koji uključuju NbS – smatra Vranješ.

Veći problem od samih zakona je njihova provedba, smatra Andreja Pavlović. Kao primjer je navela da Republika Hrvatska krajobraznu osnovu primjenjuje već od 2015. godine, no do danas su izrađene osnove za tek četiri županije. U kontekstu zelene infrastrukture istaknula je planske obveze zadržavanja dijela prirodnog terena na česticama kojih se također nitko ne pridržava.

• Po prilici, u većini urbanih područja je obveza zadržavanja 30% prirodnog terena na parceli. Izgrađivanjem toplinskih modela pokazalo se da su izgrađena naselja s okućnicom najveći toplinski otoci zbog činjenice da se nakon dobivanja uporabne dozvole zelene površine često asfaltiraju za potrebe parkirališta ili neke druge namjene. Analize pokazuju da je tih propisanih 30% u naravi postalo 10% – kazala je Andreja Pavlović.

Marin Duić istaknuo je da se moramo odmaknuti od urbanizma parcele i vratiti se nečemu što poznajemo generacijama, a to su urbanizam grada, urbanizam stambenih naselja i urbanizam susjedstva.

• Danas imamo situaciju da se na parcelama obiteljskih kuća grade stambene zgrade ili pak da se poljoprivredne parcele pretvaraju u građevinsko zemljište zadržavajući postojeću strukturu. Time se dobivaju neadekvatni sklopovi stambenih zgrada koji ne promišljaju svoje neposredno okruženje, javnu infrastrukturu, škole, vrtiće i javne prostore. U takvom kontekstu planiranja, provedba NbS-ova i zelene infrastrukture je otežana. O ovim temama je lakše govoriti i primijeniti ih u planski izgrađenim naseljima gdje imamo općenito više zelenila – smatra Duić.

Na pitanje mogu li uopće NbS-ovi i ZI imati učinak u područjima izuzetno visokog urbaniteta, Domagoj Vranješ je odgovorio da NbS zapravo i je osmišljen upravo za takva područja, mjesta intenzivne izgradnje, prostore koji pate od utjecaja klimatskih promjena i koji nemaju adekvatnu odvodnju.

• Smisao NbS-a je upravo na takvim prostorima. Sva nova parkovna arhitektura bi trebala biti promišljena s NbS-om. Gdje god je moguće, pripremiti prostor na otpornost. Zelene fasade imaju upitan efekt, ali su dobar pokazatelj što se danas tehnološki može postići kombinacijama tehnike i biotehnike. Međutim, i takvo je rješenje je prihvatljivo kada smo u urbanoj cjelini u kojoj je nemoguće hodati poslije podneva zbog izraženog utjecaja toplinskog otoka – kazao je Vranješ.

Na konferenciji je bilo dosta govora i o financiranju NbS-ova i zelene infrastrukture. Lucija Juko jeistaknula da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2022. godine započeo s Pozivima u suradnji s nadležnim Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja te da je poziv iz te, prve godine, bio pokretač za brojne jedinice lokalne i regionalne samouprave(u području zelene infrastrukture i NbS-ova). Navela je da se 2023. i 2024. godine sredstva relativno brzo povlače te da je interes sve veći.

• Temeljni dokumenti za županije i velike gradove su prilagodba, a za male gradove i općine akcijski planovi prilagodbe klimatskim promjenama SECAP. Dosadašnji pozivi primarno su se odnosili na sadnju stabala – pojedinačna i skupine stabala, financiranje biciklističkih staza, izgradnje mreže za pješačenje itd.. Kasnije je primijećen inovativniji pristup, poput kompleksnijih idejnih rješenja čitavih zona, pergola, hotela za kukce, ozelenjivanja stanica javnog gradskog prijevoza i sl. Značajna sredstva su pokrenula razmišljanja i investicije u tom smjeru, što je iznimno bitno jer moramo djelovati proaktivno – navela je Lucija Juko.

Objasnila je i da je fokus Fonda za zaštitu okoliša usmjeren prema ispunjavanju obveza Hrvatske u okviru Europskog zelenog plana, odnosnu sadnju milijun dodatnih stabala godišnje.

• Fond se koncentrirao u svojim pozivima upravo na tu činjenicu, odnosno nastojao je pružiti podršku u ostvarenju tog cilja na lokalnoj i regionalnoj razini. Također, nastojao je pružiti podršku u prilagodbi lokalne i regionalne razine u otpornosti lokalnih ekosustava na klimatske promjene. – kazala je Juko.

Kontinuirani tok novca iz Europske unije, ključan je za realizaciju rješenja iz područja zelene infrastrukture i NbS-ova, navela je Andreja Pavlović koja smatra da se glasanjem na izborima za Europski parlament, odnosno odabirom opcija koje primarno u svoje programe ugrađuju zaštitu okoliša i održivi razvoj, može utjecati da se taj tok nastavi.

• Poslovni sektor će sve više biti izložen izvještavanjima, ne samo po pitanju klimatskih promjena, već i drugih područja, a jednako tako i jedinice lokalne samouprave. Održivost gradova ovisit će o vlastima koje će morati promišljati viziju održivog razvoja vlastitih područja. Oni koji će imati viziju razvoja i svijest o potrebi povećanja kvalitete života u gradovima će jednako tako ostvariti održivu budućnost. Uložena sredstva će ovisiti i o senzibilitetu građana, a struka je ta koja ga može potaknuti i  dočarati građanima kako ćemo živjeti ekstremnim klimatskim uvjetima  te koliko negativno to može utjecati na kvalitetu života – kazala je Andreja Pavlović.

Završno, istaknula je da se moramo pripremiti na prilagodbu klimatskim promjenama jer one neće prestati nego se intenzivirati. Marin Duić naglasio je da prostor treba sagledavati cjelovito na svim razinama te da ne treba izdvajati niti jedan njegov element. Pritom je ključan nefragmentirani interdisciplinarni pristup sagledavanja problema. Lucija Juko istaknula je da će u budućnosti financiranje NbS-ova ići kroz više različitih mehanizama. Trenutno je otvoren novi poziv s velikim sredstvima. Nacionalna sredstva se značajno ulažu te će se ulagati u dva sektora – promet i stambeni sektor, primarno s ciljem smanjenja ukupnih emisija štetnih plinova.