18. svibnja 2026. | Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

Sudionici panel rasprave:

prof. emerita Branka Aničić,
dr. sc. Lido Sošić,
izv. prof. dr. sc. Ines Hrdalo,
Perina Žanetić, univ. bacc. ing. prosp. arch.,
Dorian Pocrnić, univ. bacc. ing. prosp. arch.,

Moderatorica:

doc. dr. sc. Dora Tomić Reljić

1. Prošlost — temelji struke i obrazovanja

Porijeklo i kontekst

Krajobrazna arhitektura u Hrvatskoj razvijala se ponajprije iz područja hortikulture; discipline koja u svojoj ranoj fazi nije imala izravne veze s projektiranjem i oblikovanjem prostora. Struka se postupno morala izboriti za vlastiti identitet, odvojen od cvjećarstva i uzgoja bilja, kroz sustavno razvijanje razumijevanja funkcionalnosti prostora i zaštite njegovih vrijednosti. Prof. Aničić naglasila je kako je i pri osnivanju studija bio cilj da se struka etablira u društvu, što i jest, iako i danas postoje određene poteškoće.

Institucionalni temelji bili su skromni: Zavod za vrtlarstvo na Agronomskom fakultetu u početku je imao svega dva inženjera. Obrazovanje se u ranoj fazi nužno nadopunjivalo u inozemstvu, ponajviše u Sloveniji, kod prof. Dušana Ogrina. Od prvog organiziranog poslijediplomskog studija 1968. do prvog cjelovitog diplomskog studija 1996. proteklo je gotovo 30 godina rada, uvjeravanja i strpljenja na matičnom i srodnim fakultetima.

Položaj struke u tom razdoblju bio je obilježen pogrešnim razumijevanjem njezine uloge: arhitekti su krajobrazne arhitekte pozivali kao suradnike u završnoj fazi projektiranja, da ukrašavaju površine, dok je stvarni zadatak struke funkcionalno razumijevanje, oblikovanje i planiranje prostora — što u potpunosti ostaje njezin temelj i danas.

Interdisciplinarnost, praksa i terenska edukacija

Znanje se u ranim desetljećima stjecalo primarno na terenu, u izravnoj suradnji s arhitektima, geodetima i urbanistima. „Učili smo s čizmama“ — sažeo je to iskustvo dr. sc. Lido Sošić koji je veći dio svog profesionalnog formiranja prošao upravo u takvim uvjetima. Timski rad s drugim strukama bio je ključan za razvoj kompetencija krajobraznih arhitekata, a to iskustvo smatra se neprocjenjivim i danas.

Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća bile su razdoblje osobito povoljnih prilika na jadranskoj obali — turistički boom generirao je značajne projekte uređenja trgova, ulica i zelenih površina u Istri, Rijeci te na otocima Cresu i Lošinju, u kojima su krajobrazni arhitekti imali ravnopravnu projektantsku ulogu s arhitektima.

Suradnja s međunarodnim stručnjacima, među kojima su bili Dušan Ogrin, Carl Steinitz, John Tillman Lyle i drugi, donijela je znanje o prostornom planiranju i overlay tehnikama rada na papiru, dakle bez kompjutera i GIS-a. Te metode i danas ostaju primarne u krajobraznom planiranju. Krajobrazni arhitekti toga doba sudjelovali su u formiranju krajobraznog i zaštitnog planiranja te u definiranju obalnih krajobraza Jadrana u trenutku kada za taj tip prostornog planiranja nije postojala ni vizija ni zakonska infrastruktura.

Šumarski, agronomski i arhitektonski fakultet od samih su početaka utjecali na razvoj studija i struke te se sustavno njegovala suradnja s njima. Upravo iz te interdisciplinarne pozicije proizlazi i specifična snaga krajobrazne arhitekture. Kako je istaknuo dr. sc. Lido Sošić: „Oblikovanje predstavlja i legitimira struku, ali krajobrazno planiranje gura je u prvi plan.“

”Hrvatska komora arhitekata oduvijek je bila otvorena prema krajobraznih arhitektima, gledali su nas ravnopravno. Upravo radi toga je uveden jednaki stručni ispit za krajobrazne arhitekte kao i za arhitekte.” – dodala je prof. Aničić naglašavajući da struka uživa status i potrebu i danas kao i pri samim začecima.

2. Sadašnjost — obrazovanje i struka danas

Alati i metode

Kreativni proces u krajobraznoj arhitekturi ostaje strukturno nepromijenjen: analize, dijagrami, koncepti, idejno rješenje. Ono što se mijenja jesu alati kojima se taj proces provodi. „Danas smo zahvalni što imamo undo button“ — duhovito je sažela izv. prof. dr. sc. Ines Hrdalo, aludirajući na noći provedene uz rapidografe i hamer papir. Jedina sustavna promjena u sadržaju kreativnog procesa dolazi od klimatskih promjena, koje su nametnule novu skupinu znanja: integralni pristup odvodnji, zelena i plava infrastruktura te ostala održiva krajobrazna rješenja danas su neizostavni dio projektantske prakse i obrazovnog programa.

Što se tiče umjetne inteligencije, u panelu je zauzet pragmatičan stav: AI se opravdano koristi kao alat za brzinu i učinkovitost — u kodiranju, georeferenciranju i sličnim zadacima — ali ne kao zamjena za kreativno mišljenje i prostorno razumijevanje.

Studij i studentska zajednica

Studij krajobrazne arhitekture na Agronomskom fakultetu obilježen je specifičnim okruženjem koje pogoduje učenju: male grupe (kvota od 30 upisnih mjesta po godini), kultura međusobnog oslovljavanja s ‘ti’ te visoka dostupnost nastavnog osoblja. Studenti ističu da nisu doživjeli situaciju u kojoj nisu dobili pozitivan odgovor ili podršku od profesora i djelatnika Zavoda.

Reaktivacija Udruge studenata krajobrazne arhitekture (USKA) donijela je vidljivu i pozitivnu promjenu u dinamici nastave. Prema riječima izv. prof. dr. sc. Ines Hrdalo, studenti i nastavnici sve više postaju suradnici već za vrijeme studija, a ne tek po njegovu završetku. Studenti pritom naglašavaju da međusobna podrška i suradnja, a ne tržišna konkurencija, odražavaju stvarnost struke u kojoj se gotovo uvijek radi u većim timovima.

Prof. Aničić istaknula je ponos koji gaji prema studentima i što studij krajobrazne arhitekture Sveučilišta u Zagrebu ima međunarodno priznate i nagrađivane studente, što potvrđuje kvalitetu studija. Studij od svojeg osnivanja gaji dobar odnos prema studentima što se od početaka odražavalo u velikoj podršci od strane studenata.

3. Budućnost — vizija za idućih 30 godina

Međugeneracijski dijalog

Panel je posebno vrijedan učinio susret generacija koje dijeli i više od pola stoljeća profesionalnog iskustva. „Mladi su ispred starijih sa znanjem danas, ali neke stvari se jednostavno moraju naučiti iskustvom“ — istaknuo je dr. sc. Lido Sošić, koji je tu misao ilustrirao slikovito: mladi stanu ispred velikog, starog debla i ne znaju što s njim. Ta vrsta znanja dolazi jedino radom i strpljenjem.

Zajedništvo unutar struke bez animoziteta istaknuto je kao vrijednost koju treba aktivno njegovati, posebno unutar UKAH-a. Predsjednik UKAH-a Marijo Spajić naglasio je da su starije generacije u drugačijim uvjetima, s manje posla i više konkurencije, razvile drukčije reflekse. Danas je kontekst povoljniji, što nosi i obvezu dijeljenja i podrške.

Interdisciplinarnost i tržište rada

Nedostatak interdisciplinarne znatiželje prepoznat je kao jedna od ključnih slabosti u razvoju mlade generacije stručnjaka. Čitanje i učenje o srodnim strukama, arhitekturi, urbanizmu, ekologiji, pravu, olakšava komunikaciju, ubrzava put do posla i otvara projektne prilike koje inače ostaju nedostižne. Kako je sažeo dr. sc. Lido Sošić, koji sebe opisuje kao kuriožo — znatiželjna čovjeka koji je i sam učio od arhitekata, geodeta i međunarodnih stručnjaka jednako kao što je učio iz knjiga: „Bez interdisciplinarnosti može se malo toga.“

Samoinicijativa je istaknuta kao možda najvažnija pojedinačna osobina koja razlikuje one koji uspiju od onih koji odustanu. Dorian Pocrnić podijelio je vlastito iskustvo: uzeo je godinu pauze između preddiplomskog i diplomskog studija kako bi radio u arhitektonskom uredu, ušao kao tjedna ispomoć na natječaj za dječji vrtić, a ostao jer su arhitekti prepoznali znanje i vještinu krajobraznog arhitekta.

Naposljetku — struka se čita kroz radove. Projekti su najbolja legitimacija, a učenje ne završava diplomom. Treba čitati, biti znatiželjan, podnositi kritiku i ne odustajati pri prvom otporu. Studenti su to sami iskazali možda najjasnije: „Treba nas spustiti na zemlju“ — i u toj rečenici krije se i samokritičnost i zrelost generacije koja zna što želi, ali traži most između studija i prakse.

U sklopu Aktualca 5.0 održano je i predavanje ”Zelena urbana obnova u praksi: Tematski park H₂O Cuvi” (Studio KAPPO), čiju prezentaciju možete pogledati u nastavku:

PREZENTACIJA H2O – ZAGREB – ZA WEB2 Download

Organizatori: UKAH — Udruženje krajobraznih arhitekata Hrvatske, USKA — Udruga studenata krajobrazne arhitekture, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet.

Projekt je sufinanciran od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) u sklopu projekta ADAPT-URBAN.