Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine otvorilo je od 9. rujna do 10. listopada 2026. godine savjetovanje s javnošću za Arhitektonske politike Republike Hrvatske – Kvalitetan prostor za sve.
U nastavku prenosimo komentare koje je Upravni odbor Udruženja krajobraznih arhitekata Hrvatske (UKAH) podnio putem sustava e-Savjetovanja (https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/10282).
Opći komentar
Dokument na više mjesta kvalitetno prepoznaje krajobraz, krajobraznu osnovu, zelenu i plavu infrastrukturu, rješenja temeljena na prirodi te potrebu interdisciplinarnog planiranja i projektiranja. Međutim, postoji izražena nedosljednost između prepoznavanja tih sadržaja i prepoznavanja krajobrazne arhitekture kao stručnog područja te krajobraznih arhitekata kao stručnjaka koji u tim procesima imaju odgovarajuću plansku, projektantsku i stručnu ulogu.
Krajobraz se u dokumentu pojavljuje kao predmet planiranja, upravljanja i projektiranja, ali se krajobrazna arhitektura kao struka i krajobrazni arhitekti kao jedni od nositelja stručnih poslova gotovo uopće ne navode izrijekom. Time se stvara nelogična situacija u kojoj se priznaju krajobrazna osnova, projekti krajobraznog uređenja, zelena i plava infrastruktura i rješenja temeljena na prirodi, ali se ne prepoznaje jasno stručna disciplina koja se upravo tim područjima bavi.
Predlaže se stoga dosljedno, jasno i nedvosmisleno izrijekom uključiti pojmove krajobrazna arhitektura i krajobrazni arhitekt u dijelove dokumenta koji se odnose na planiranje i projektiranje, javne prostore, zelenu i plavu infrastrukturu, projektne natječaje, javnu nabavu, stručne kompetencije, zakonodavni okvir i provedbene strukture. Cilj nije davanje isključivih ovlasti jednoj struci, nego osiguranje stvarno interdisciplinarnog pristupa i ravnopravnog prepoznavanja svih struka koje sudjeluju u oblikovanju prostora. Predlaže se i jasno razlikovati projekt krajobrazne arhitekture kao projektnu dokumentaciju od krajobraznog elaborata odnosno stručne podloge, koji imaju različitu svrhu, razinu razrade i odgovornost u postupku planiranja i provedbe zahvata.
Točka 1.4. Krajobraz kao determinanta prostora
Podržava se uvrštavanje krajobrazne osnove kao stručne podloge. Predlaže se dopuniti tekst odredbom da se za izradu krajobraznih osnova trebaju osigurati odgovarajuće stručne kompetencije iz područja krajobrazne arhitekture te interdisciplinarni sastav izrađivačke skupine.
1.5. Povezivanje, razvoj i upravljanje mrežom zelene i plave infrastrukture naselja
Podržava se snažnije uključivanje zelene i plave infrastrukture, rješenja temeljenih na prirodi te koncepta „gradova spužvi“ u prostorno i urbanističko planiranje. Međutim, potrebno je dodatno naglasiti da zelena i plava infrastruktura nije samo skup pojedinačnih zelenih površina, nego međusobno povezan, cjeloviti prostorni sustav. Stoga ju je potrebno odgovarajuće prepoznati i razraditi na obje ključne razine upravljanja prostorom – planskoj i projektnoj.
Na planskoj razini predlaže se zelenu i plavu infrastrukturu tretirati ravnopravno s drugim infrastrukturnim sustavima. Postojeće evidentiranje kroz tematski sloj „Područje u sustavu zelene infrastrukture“ u okviru posebnih ograničenja i posebnih načina korištenja prema Pravilniku o prostornim planovima (NN 152/23) ne daje zelenoj infrastrukturi jednak planski položaj kakav imaju prometna, komunikacijska, energetska i vodnogospodarska infrastruktura. Ako se zelena i plava infrastruktura definira i razvija kao infrastruktura, potrebno ju je kao takvu prepoznati i u strukturi prostornih planova.
Stoga se predlaže da Arhitektonske politike utvrde smjer prema kojem bi se odgovarajućim izmjenama propisa zelena i plava infrastruktura planirala i prikazivala kao zaseban infrastrukturni sustav i zaseban kartografski prikaz, primjerice 2.5. Zelena i plava infrastruktura, ravnopravno s ostalim infrastrukturnim sustavima. Takav bi prikaz trebao omogućiti prostorno utvrđivanje postojeće i planirane mreže zelene i plave infrastrukture, njezinih elemenata, koridora i poveznica te uvjeta razvoja i provedbe. Time bi se omogućilo sustavno planiranje njezine povezanosti, kontinuiteta, multifunkcionalnosti i funkcionalnosti, neovisno o osnovnoj namjeni površina.
Na projektnoj razini predlaže se doraditi formulaciju prema kojoj se takva rješenja „provode kroz realizaciju arhitektonskih projekata te integriraju u prometna, komunalna ili vodnogospodarska rješenja“. Zelena i plava infrastruktura te rješenja temeljena na prirodi po svojoj su prirodi interdisciplinarna, a njihova primjena obuhvaća javne otvorene prostore, uređenje krajobraza, vegetaciju i tlo, upravljanje oborinskim vodama, prometnu i komunalnu infrastrukturu te druge zahvate u prostoru.
Predlaže se stoga jasnije prepoznati da zelena i plava infrastruktura te rješenja temeljena na prirodi predstavljaju interdisciplinarno područje koje se razrađuje kroz arhitektonska, krajobrazna, prometna, komunalna, vodnogospodarska i druga relevantna planska i projektna rješenja. U tom smislu potrebno je jasnije istaknuti i ulogu krajobraznog planiranja i projektiranja, osobito kod javnih otvorenih prostora, vegetacije, tla, upravljanja oborinskim vodama te povezivanja elemenata zelene i plave infrastrukture.
3.2. Poticanje vrsnoće arhitekture i izgrađenog prostora
Predložena izmjena:
“…uz vodeću ulogu prostornih planera, urbanista, arhitekata, krajobraznih arhitekata te stručnjaka drugih relevantnih tehničkih, biotehničkih, prirodoslovnih i društvenih struka.”
Te u rečenici „Javni arhitektonsko-urbanistički natječaji trebaju biti temeljni alat za odabir najboljih rješenja za javne prostore i građevine te područja urbane transformacije osjetljivih područja i lokacija unutar kulturno-povijesnih cjelina i njihovih kontaktnih zona.“ prepoznati ulogu krajobrazne arhitekture.
3.3. Unaprjeđenje sustava javne nabave
Predlaže se u popis stručnih usluga izrijekom uključiti usluge krajobrazne arhitekture, jer dokument u drugim dijelovima upravo krajobraz, zelenu infrastrukturu i javne prostore prepoznaje kao važne sastavnice kvalitete prostora.
3.6. Unaprjeđivanje zakonodavnog okvira
Posebno se podržava prepoznavanje krajobraznih osnova i projekata krajobraza kao važnih instrumenata upravljanja prostorom. Međutim, pojam „projekt krajobraza“ nije dovoljno određen. Predlaže se razmotriti naziv „projekt krajobrazne arhitekture“ odnosno utvrditi odgovarajući naziv projektne dokumentacije te u okviru daljnjeg unapređenja zakonodavnog okvira urediti njezin sadržaj, područje primjene, stručne kompetencije za izradu i odgovornost projektanta.
Potrebno je pritom jasno povezati plansku i projektnu razinu: krajobrazne osnove trebaju predstavljati stručnu podlogu za prostorno planiranje i određivanje smjernica, dok projekt krajobrazne arhitekture treba omogućiti razradu i provedbu tih smjernica na razini pojedinačnog zahvata.
Također je potrebno osigurati da krajobrazni elaborati i druge stručne podloge ne zamjenjuju projekt krajobrazne arhitekture kada je riječ o projektiranju javnih i drugih otvorenih prostora, vegetacije, tla, sustava zelene i plave infrastrukture te rješenja temeljenih na prirodi. Projektna razina mora uključivati jasno definiranu stručnu odgovornost za cjelovito oblikovanje i funkcionalnost tih elemenata. U tom je smislu potrebno jasno prepoznati krajobrazne arhitekte kao jedne od stručnjaka s odgovarajućim kompetencijama za izradu projekta krajobrazne arhitekture.
Time bi se osigurala jasna poveznica između prostornog planiranja i provedbe konkretnih zahvata te izbjegla situacija u kojoj se krajobraz prepoznaje na strateškoj i planskoj razini, ali se njegova projektna razrada prepušta nejasno definiranim elaboratima ili drugim vrstama dokumentacije.
4.1. Kontinuirano stručno usavršavanje i profesionalizacija stručnih i gospodarskih subjekata
Predlaže se u okviru ove točke izrijekom prepoznati i područje krajobrazne arhitekture te potrebu kontinuiranog razvoja stručnih kompetencija krajobraznih arhitekata, osobito u području krajobraznog planiranja i projektiranja, zelene i plave infrastrukture, rješenja temeljenih na prirodi, klimatske prilagodbe i oblikovanja javnih otvorenih prostora.
Dokument u ovoj točki posebno razmatra potrebu razvoja stručnih kapaciteta u području prostornog planiranja, urbanizma i konzervatorske struke, dok krajobrazna arhitektura nije jednako prepoznata, iako se u drugim dijelovima dokumenta krajobraz, krajobrazne osnove, zelena infrastruktura i rješenja temeljena na prirodi navode kao važni elementi budućeg upravljanja prostorom.
7.4. Provedba ciljanih aktivnosti
Predlaže se dodatno uskladiti popis ciljanih aktivnosti i njihovih nositelja s interdisciplinarnim pristupom koji dokument deklarira u prethodnim poglavljima.
U okviru kratkoročnih mjera predviđeno je formiranje tematskih radnih skupina za prostorno planiranje, stanovanje, obrazovanje, digitalizaciju i kulturnu baštinu, dok krajobraz, zelena i plava infrastruktura te klimatska otpornost nisu posebno prepoznati kao tematsko područje. Predlaže se stoga razmotriti osnivanje zasebne tematske radne skupine za krajobraz, zelenu i plavu infrastrukturu i klimatsku otpornost, odnosno osigurati da ta područja budu jasno obuhvaćena radom postojećih skupina.
Također se predlaže u relevantne mjere uključiti strukovne organizacije iz područja krajobrazne arhitekture te odgovarajuće predstavnike akademske zajednice, osobito Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao nositelja studija Krajobrazna arhitektura. Dokument u više aktivnosti kao nositelja ili sunositelja izrijekom navodi Arhitektonski fakultet, dok akademska sastavnica koja obrazuje krajobrazne arhitekte nije jednako prepoznata. Primjerice, kod mjere „Praćenje provedbe propisa i priprema prijedloga unapređenja zakonodavnog okvira“ navedeni su HKA, UHA i UHU, dok krajobrazna arhitektura nije zastupljena, a slično vrijedi i za aktivnosti stručnog usavršavanja i reviziju priručnika Lok-AP.
Posebno se predlaže uključivanje stručnjaka, relevantnih strukovnih organizacija i akademske zajednice iz područja krajobrazne arhitekture u srednjoročne aktivnosti koje se neposredno odnose na izradu krajobraznih osnova, atlasa iznimnih i vrijednih krajobraza, kriterija za planiranje infrastrukturnih zahvata u odnosu na krajobraz te razvoj i vrednovanje zelene i plave infrastrukture. U sadašnjem prijedlogu nositelji tih aktivnosti uglavnom su tijela državne uprave i zavodi, bez jasnog uključivanja struke i akademske zajednice koje se tim područjima neposredno bave.
Time bi se provedbeni dio dokumenta bolje uskladio s njegovim sadržajem, koji krajobraz, zelenu infrastrukturu i rješenja temeljena na prirodi prepoznaje kao važne sastavnice kvalitete i otpornosti prostora.
Leave a Reply